ISKONSKI PAG

utorak, 22.07.2014.

DA SE NE ZABORAVI – PEMEDEVOR ili POMIDOR






Pemedevor a neki receju i pomidor. Ma, jušto je sve jedno, još ako su onako pravi domaći, narizat ih, pa malo naše paške soli, lunjskoga maslinovog uja, kakvu kapulicu narizat i kap domaće kvasine – ca je boje od te salate u ove litnje dane. Na kraju smo domaćih pemedevorov, retko se više di more nać domaćih pemedevorov. Nekad ih je bilo puno Blato, a danaska više ni žab nima u Blato. Sada jedino moremo kupovat one lipo poštivane u kašetama, u trgovačkim centrima, ca svi izgedaju ka' jedan. Pemedevor je kralj jelovnika i nezamislivo je danas jedno jelo a da u njemu ni prisutan pemedevor. Osim ca je zdrav i niskokaloričan, bogat vitaminima i mineralima, snižuje kervni tlak, i povisuje izlučivanje želučanih i crijevnih sokova, olakšava probavu, svo bogastvo je u njemu, tako govoriju libri.
Kako samo različito prilazimo pemedevoru od onoga kako lipo miriše, pa do onoga kako smerdi. Sićan se kada se nacinjala konšerva, kako je cela ulica vonjala po pemedevorima, i kad je puna ulica bila malih sitnih mušic ke su se kupile oko tih pemedevorov. Teta Nevajka je u ulicu najviše nacinjala konšervu. Onda bi druge ženske pasivala i govorile: "vo se više ne more zdurat, koliko smerdiju ovi pemedevori, koliko se samo mušic skupi, nikad ih se liberat, covik nikada mira nima u ovu prokletu ulicu. Di san se vo pozakonila. Da mi je bilo znat?!"

Teta Nevajka bi u jednu gustu belu pecu stavila ti štrukani pemedevori da se cidiju i dobila bi pravu domaću konšervu.

Ta misal o konšervi torniva me u moje ditinjstvo kad smo konšervu kupovali na deki u butigu. Konšerva se prodavala u važ od late, od dva-tri kila i vernjacom bi ti na masnu kartu prodavačica, stavila konšerve koliko bi mat rekla da kupim. Od deset do petnaest deki. Ki je moga odolit onome mirisu konšerve da ne zavuceš perst u kartu i ne poližeš malo konšerve. Sićan se jedan put kad me mat poslal da kupim konšerve, butiga se zvala "peti april", i do kuće sam skoro svu konšervu poliza. Dajen materi kartu sa konšervom uruke, a na kartu ništa od konšerve. Tu i tamo malo konšerve, jedva da more stat na jedan kučarin. Najprije je pocela vikat namene i zamalo mi je trisku zalipila, ali se onda pocela smijat, pa me to iznenadilo: «Ca ću sad u gulaš stavit?». Još mi i sad odzvanja njezin glas u ušima, ma ni za verovat kad se malo ohladila, poslala me je po drugu konšervu. Dercuć sam poša kupit isto tako berzo joj doni nazad. I danaska mi je ostala vicija da zaboden perst u konšervu i poližen je, makar malo, samo ca danaska znan da neće namene više niki vikat.

Verujen da se stariji Pažani sićaju kada su na pijacu Povjanke prodavale pomidori, jer su južna sela tako govorili, puni banci su ih bili:
-ala friških pomidora, jutros ubranih, lipo mirišiju, sve bogastvo je u njima. Ala, još malo.
-Poc su van ti pemedevori?
-Po petnaest, barba.
-Po petnaest, pa ca su odzlata?. Kvragu vi i pemedevori.
-Sriću vam vrag odnija, a što bi ste vi tili za badave. Koliko samo vode triba da budu ovako lipi i mirišljavi.
I tako nikada kraja toj predstavi. Tako su nekima pemedevori mirisali a nekima smerdili. Takav je status ima naš kralj svih jelovnika. U hrvatskom jeziku se za pemedevor rece rajčica, ili paradajz. A, paradajz je paradiso – ca će reć raj. Valjda je pemedevor bi toliko štivan da su ga zvali takvim imenom, pa neka takav i ostane.

22.07.2014. u 18:33 • 0 KomentaraPrint#

subota, 19.07.2014.

UMRO JE DON ŽIVKO KUSTIĆ






Vijest koja je protutnjala svim važnijim elektronskim medijima je da je u Zagrebu u 84. godini života preminuo dugogodišnji urednik "Glasa Koncila", grkokatolički svećenik Živko Kustić.
Živko Kustić (Split – 1930) diplomirao je teologiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a za grkokatoličkog svećenika zaređen je 1958. godine.
Davor Butković iz Jutarnjeg Lista govori kako je Kustićevo novinarsko i političko nasljeđe golemo i iznimno dragocjeno.
Davor Pavičić iz Večernjeg Lista piše kako je don Živko bio svećenik, koji je za života postao legendom katoličkog novinarstva, propovijedništva i britke polemike u javnosti.
Premda rođen u Splitu, nikada se nije odrekao svojega Paga. Često je dolazio u Pag sa svojom obitelji. Nastojao je uvijek biti nazočan za "Stomorinu", blagdan Velike Gospe u Pagu, gdje je uvijek sa radošću raspjevan pratio njen lik iz Starog grada do grada Paga. Kada zbog bolesti i starosti to nije mogao, dočekivao ju je na vrata Vele Crikve.
30. lipnja 1990. don Živko je napisao:
"Moram priznati da sam se iznenadio, ali je radost bila mnogo jača i prerasla je u ponos. Saznadoh, naime, da se i moj Pag probudio, da je sasvim određeno zakoračio u novo doba. A bili smo navikli misliti da su Pažani toliko razboriti da ih je teško navesti da budu hrabri. Govorilo se da je paška politička mudrost – za većinu od davnina – sažeta u izreku: "Ki naš gospodar, mi njegove šluge." Hvala Bogu što to nije istina. Istina je, nažalost, kad navratim u Pag, u svoj zavičaj, da većinu sadašnjih građana ne prepoznajem. Vršnjaka je u gradu malo ostalo, a na licima njihovih potomaka moram prepoznavati iz koje su obitelji. Vidim da ima doseljenika, novih prezimena. Ali pokazuje se da su i ti novi ljudi ojačali grad, da su probudili njegovu staru hrvatsku svijest i kulturu što raste iz kršćanskih korijena. Bilo kako bilo, spadam među starije Pažane, a – opet nažalost – najmlađi sam svećenik Pažanin. Tu nam je tradicija bar dosad prekinuta. Neki dan prošetah grobljem iznad grada tražeći grobove don Blaša, don Pipe, don Jure, don Jose, don Jurice. Ali čujem da će najesen opet biti Pažanin u sjemenište. Da mi je doživjeti barem jednu mladu misu u Pagu, čini mi se da bih mirnije na onaj svijet."
Don Živko je uvijek naglašavao kako je za njegovo intelektualno usmjerenje zaslužan svećenik, sociolog i književnik Joso Felicinović. Don Živko je govorio kako je don. Joso imao veliku biblioteku koju mu je dao na raspolaganje.
Posljednjih 13. godina života živi u Domu za starije osobe u Klaićevoj ulici u Zagrebu. Don Živko je bio otac petero djece, četrnaest puta je bio djed i pet puta pradjed.

19.07.2014. u 16:41 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< srpanj, 2014  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (10)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (6)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (8)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (4)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (6)
Siječanj 2013 (9)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (6)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (11)
Ožujak 2012 (9)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "Pag-isto, a drugačije" prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR


101 PAŽANIN


1.KAŠIĆ BARTOL
2.GRUBONIĆ PETAR
3.MATASOVIĆ VID
4.MRŠIĆ IVAN
5.TUTNIĆ IVAN
6.MIŠOLIĆ BENEDIKT
7.PALČIĆ ANTUN
8.CAPPO ANTE
9.RAKAMRIĆ FRANE PETAR

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se