ISKONSKI PAG

subota, 27.06.2015.

U PAGU ODRŽANA TRIBINA „MAGAZINI SOLI – PRENAMJENA I OBNOVA“





Grad Pag u suradnji sa Arhitektonskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, petak, 26. lipnja 2015. organizirao je javnu tribinu: „Magazini soli – prenamjena i obnova“ u prostoru Kneževa dvora.


Tribinu je otvorio paški gradonačelnik gospodin Željko Maržić, koji nas je sa nekoliko uvodnih rečenica uveo u tribinu i prepustio riječ profesoru Nenadu Fabijaniću, koji je sa svojim suradnicima bio moderator ove tribine.

Knežev dvor je doista bio prigodno mjesto ovoj tribini, na kojoj se tražilo mjesto više. Pored mnogobrojnih Pažana, bilo je i dosta gostiju koji su na bilo koji način vezani za ovaj grad i kojima je ovaj grad u srcu.
Paški gradonačelnik gospodin Željko Maržić, koji je i sam po struci inženjer građevine, osim nekoliko osnovnih smjernica, u svom uvodu za mene osobno priopćio najbitniju činjenicu, a ta je da su spomenuti magazini soli vlasništvo grada Paga, što je platforma koja bez ikakvih prijepora može gradu Pagu omogućiti da krene u realizaciju projekta uređenja i privođenja svrsi magazina soli. Tom činjenicom grad Pag može slobodno na osnovu provedive dokumentacije konkurirati raznim fondovima, kako bi osigurali sredstva da se priloženi projekt i ostvari. Svijetli primjer imamo u gradu Šibeniku, koji je od nepovratnih sredstava europskih fondova obnovio tvrđavu svetog Mihovila i učinila od nje jednu od najljepših otvorenih pozornica u Europi.
Citirati ću rećenicu gospodina Domagoja Legije Vičevića koju nam je na Facebooku uputio kao vođa Hrvatske Liste Mladih za Pag, u veljači ove godine: „Nama je stručnost ispred svega. Podržati ćemo ono što nudi prosperitet gradu a odbaciti ono što pogoduje interesnim skupinama i pojedincima koji su ostavili ovaj grad na razini 20. Stoljeća.“
Osobno ne poznam gospodina Vičevića, ali mi se čini da je nazočio ovoj tribini, vjerujem da sada i on sa članovima svoje liste, a na osnovu predavanja profesora Fabijanića može odlučnije krenuti u realizacije svojih rečenica.
Razmišljao sam na koji način predstaviti moderatora ove tribine profesora Nenada Fabijanića, a da ne ponavljam ono što je poznato o tom velikom, a to sa sigurnošću mogu potvrditi hrvatskom arhitektu. Kao platformu za ovu sinoćnju tribinu poslužiti ću se intervjuom kojeg je profesor Fabijanić dao tjednom kulturnom prilogu „Mediteran“ od 27. srpnja 1997., a koji izlazi u sklopu Novog Lista. Povod ovog intervjua novinarki Jeleni Mandić bila je Velika nagrada 32. Zagrebačkog salona, koju je profesor Fabijanić dobio za obnovu crkve svetog Jurja i redizajn središnjeg trga u Pagu.

Profesor Fabijanić između ostalog kada ga je pitalo za njegovo podrijetlo je odgovorio:
- „Kada dobijete nagradu pitate se kakve to ima veze s krajem u kojem je projekt izveden. Nije riječ o nostalgiji već o potrebi da se podrži osobni identitet. U mom slučaju to je bilo lako razaznati, jer odgovoriti na njega znači govoriti o tragovima i mjestu svog porijekla, a tad proradi sentiment i ponos.“
Koliko je to sinoć bilo vidljivo u izuzetno nadahnutoj prezentaciji svojeg projekta, čini mi se da nitkog tko je nazočio ovoj tribini, nije ostavilo ravnodušnim.
Profesor Fabijanić naglasio je da ovaj projekt može biti samo jedan od mogućih koji bi se mogao ponuditi u realizaciji i ostvarenju, da se prostor magazina soli drugačije valorizira.

Iz ovog predavanja profesora Fabijanića, uspio sam iščitati koja je vrijednost spomeničke baštine u centru grada Paga, koja je danas nedostupna prvenstveno građanima Paga. Eventualnom revitalizacijom magazina soli, s druge strane i njihovim stavljanjem u funkciji na ime kulturnih, športskih, svakodenvinih do umjetničkih djelatnosti, ova bi se priča mogla plasirati u svijet kojem pripada. Svakao je svoj naglasak stavio i na kapelu svetog Antona za koju je ustvrdio da bez obzira na ovaj projekt obvezuje apel za što hitnijom restauracijom devastirane ostavštine naših iseljenika koja se bori s vremenom od potpunog nestanka. Kao što u svom izlaganju nije zaobišao ni grad mrtvih, koji je također planski uklopljen u staru jezgru grada i o kojem bismo trebali više voditi računa,što sam jednom od zadnjih postova i apelirao.

Završiti ću ovo kratko izvješće rečenicom iz spomenutog intervjua profesora Fabijanića, koja mora biti i opomena i vodilja svima nama koji volimo ovaj grad:
- „Ako je grad najveći civilizacijski domet, onda su arhitekti prvi graditelji civilizacije.“
Jedan veliki graditelj nam je ostavio ovaj grad u zalog našeg življenja, drugi graditelj nam je otvorio oči kako nastaviti dalje, tamo gdje je on stao u skladu sa vremenom u kojem živimo.



27.06.2015. u 14:17 • 0 KomentaraPrint#

subota, 20.06.2015.

6. MEĐUNARODNI FESTIVAL ČIPKE U PAGU





Otvaranjem 6.Međunarodnog festivala čipke, Pag se vratio nekoliko stoljeća unatrag, kada je započela čarolija izrade Paške čipke.


Uoči sumraka, središnjim gradskim trgom, popularnoj paškoj Pijaci, nazoče čipkarice iz Hrvatske i ostalih dijelova Europe, gdje postoji tradicija čipkarstva, Paški puk sa gostima i nezaobilazna politička garnitura sa visokim uzvanicima. Paška Pijaca je bila lijepo popunjena.
Sada već možemo govoriti da je ovo tradicionalna manifestacija sa međunarodnim predznakom.

Ono što je mene posebno dojmilo, je svakako nastup gospodina Giorgia Suriana jednog od vodećih svjetskih bas-baritona. Dobiti u svojoj sredini jednog ovakvog opernog velikana je za svaku pohvalu. Pisati o gospodinu Surianu trebalo bi nekoliko uzastopnih i dobro pripremljenih postova. Njegovim povratkom u rodni grad Rijeku, svi mi koji živimo na tom području, možemo osjetiti što u kulturnom smislu znači jedno ovakvo ime. Uživao sam sinoć u njegovoj spontanosti i jednostavnosti i načinu na koji je kao učesnik ovog festivala svima pokazao što znači biti profesionalac. Čini mi se da će proći dosta vremena da jedna ovakva operna zvijezda na paškoj Pijaci otvori festival čipke izvodeći Hrvatsku himnu. Na kraju smo uživali u dijelovima opere „Figarov pir“ W.A. Mozarta u izvedbi grupe mladih umjetnika kojih predvodi gospodin Surian.

Tri dana za redom pripremljen je zanimljiv program koji je išao uporedo sa ovim festivalom. Posljednje vrijeme mogu se čuti tvrdnje kada govorimo o umjetničkom djelu da jedino angažirana umjetnost ima potencijal da bude „prava“, odnosno da ona umjetnost koja u sebi nema izraženu crtu društvenog angažmana i nije umjetnost.

Predsjednica Udruge paških čipkarica gospođa Neda Oros na otvaranju nam je jasno kazala da ovakve tvrdnje ne vrijede za pašku čipku, jer je ona umjetnost koja u sebi sadrži i komponentu angažiranosti. Ona čipku nije odvojila od umjetničkog djela, ali isto tako dala joj je i notu društvene angažiranosti, osobito u svakodnevnom životu.

Na kraju samo mogu organizatorima poželjeti puno više razumijevanja, financijske potpore i svih drugih oblika pomoći, jer se ova živa kultura ne boji prošlosti i pokazuje kako čipku vrijedi unapređivati, a ovaj festival čipke u Pagu dokaz je da ne treba strahovati o njenom nestanku.

20.06.2015. u 17:30 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 15.06.2015.

6. IZLOŽBA "ĆUTIN OTOK SVOJ" FOTO KLUBA PAG U NOVALJI




Ove subote , 13. lipnja u Gradskom muzeju Novalja, u sklopu obilježavanja Dana Grada Novalje, otvorena je izložba članova Foto kluba Pag, šesta po redu, "Ćutin otok svoj".


Na izložbi je predstavljeno šezdeset fotografija koje dočaravaju posebnost otoka Paga koji slovi kao jedan od najfotogeničnijih hrvatskih otoka.
Foto klub Pag okuplja trideset foto amatera sa otoka, ali i iz Zagreba, Rijeke i Austrije.
Ove godine fotografije izlažu: Helena Baričević, Mladen Brajša, Merima Buljanović, Ante Dabo, Teofil Dabo, Vesna Denona, Saša Domazet, Vesna Fabijanić, Hrvoje Magaš, Vesna Karavanić, Krešimir Kiš, Tvrtko Maras, Branimir MARIČEVIĆ, Aldo Meštrović, Jure Orlić, Rajko Peranić, Ibrahim Suljić, Elvis Šmit, Ivan Šupraha, Aleksandar Tomulić i Nataša Vučić Tomljanović.
U sklopu izložbe je uvršten i jedan moj uradak. Zahvaljujući činjenici da oprema za fotografiranje danas ne mora biti nužno preskupa, ovdje su šansu dobili amateri iz Foto kluba Pag koji su svoje fotografije osim tehnike, piksela i pravilnog kadra obojili i – emocijama.


15.06.2015. u 17:09 • 0 KomentaraPrint#

subota, 13.06.2015.

ANTONJA





Mjesec i pol dana nakon blagdana svetog Ante Padovanskog u neposrednoj blizini kapele koja je posvećena ovom svecu u paškom rodilištu rodio se Ante Maričević. Prvi unuk nositi će ime svojeg dide Ante, kojeg još uvijek u Pagu nazivaju pravim nadimkom Zorić.


Međutim, drugi dan se dešava nagli obrat i Ante postaje Branimir. Sa mora stiže telegram sljedećeg sadržaja kojeg upućuje moj otac: "neka se sin zove Branimir".
Nevjerica poglavito u obitelji Maričevića, svi su ostali iznenađaeni, ali nisu se htjeli suprostaviti izrazitoj želji mojeg oca Mate.
Kao i za svaku stvar, tako je i za ovaj slučaj nađeno kompromisno rješenje i donesena je odluka da prilikom krštenja moje ime u crkvi bude isključivo i samo Ante. Tim činom željela se ispraviti jedna nepoznanica dok se moj otac ne vrati sa mora.
Kršten sam u paškoj Veloj crikvi 27.08.1961. godine, moji kumovi su bili: Nikola Radoslović-Mikić, Tomislav Crljenko-Luća, Ante Oštrić-Ćurligo i Šime Faćini-Budin, tako je bilo da se imalo više kumova, međutim najglavniji je bio Nikola Radoslović koji je potpisao krsni list.

1982. godine, 21. godinu nakon mojeg rođenja nalazim se u Padovi sa košarkašima "Šibenke" koji igraju svoje prvo finale kupa "Radivoja Koraća" protiv francuske ekipe "Limoges", u protokolarnom dijelu gostovanja u Padovi, provozili su nas kroz centar Padove, gdje smo imali prijem kod gradonačelnika Padove u gradskoj vjećnici, i na trenutak smo se zaustavili ispred bazilike svetog Ante Padovanskog. Moram priznati, da sam nakon puno vremena uspio razumjeti zašto su Francuzi toliko inzistirali na posjeti bazilici svetog Ante. Sveti Ante je službovao u Limogesu 1226. godine, i na jednoj propovijedi kada je govorio o križu, ukazao mu se sv. Franjo obdaren Kristovim ranama. Bilo je to malo pred smrt velikog sveca, jer je 4. listopada 1226. umro sveti Franjo. Sve mi je to tako ostalo šturo u pamćenje, ali sam sebi dao zavjet da ću jednoga dana hodočastiti tom svecu po kojem nosim svoje crkveno ime.
Po današnjim hrvatskim zakonima, mogao bih svojem svjetovnom imenu dodati i svoje crkveno ime, ali nema potrebe za time.

16. svibnja ove godine pružila mi se prilika da hodočastim svetom Anti u Padovi zahvaljujući dragom sportskom prijatelju Zoranu Huljevu koji sa svojom obitelji živi u Padovi.
33. godine, Isusove godine su minule da sam ponovno u Padovi sa svojom obitelji. Mateu to vjerojatno neće previše sada značiti, ali imati će motiva da nekada i on hodačasti i da se sjeti svojeg prvog hodočašćenja svetom Anti.

Ova posjeta Padovi izazvalo je posebne emocije kod mene iz svih navedenih razloga. Odmah čim smo došli ispred bazilike, pred mjestom koje se najviše hodačasti u katoličkom svijetu, susretali smo razne grupe hodočasnika iz svih krajeva svijeta, što pokazuju zastavice koje u svojim rukama imaju voditelji hodočasnika.

Dok se na centralnom oltaru održavala misa, rijeka hodočasnika je strpljivo čekalo red da prođe pored grobnice svetog Ante u kojem se nalaze posmrtni ostaci tog sveca. Nismo propustili taj čin da se poklonimo svetom Anti. Nezaboravno!

Sveti Ante je po rodu Portugalac, rođen u Lisabonu oko 1195.godine, ipak je poznatiji kao Padovanac jer u tom gradu utkana je uspomena na njegov apostolski rad i poradi toga što je Padova mjesto njegovog posljednjeg počivališta.
Njegov grob u veličanstvenoj bazilici, zvanoj "il Santo" i danas je cilj mnogih hodočasnika.
Štovananje svetog Ante u Katoličkoj je crkvi toliko raširen da predstavlja pravi religiozni fenomen.

Paški su iseljenici izgradili kapelu sa kipom sveca, koji se zadnjih godina časti na način da se kip u procesiji nosi od kapele na Prosiku, do Vele crikve gdje se održi misno slavlje nakon čega se kip vrati u kapelu. Do sada ova kapela i nije imala preveliko značenje u gradu Pagu, čak je bila i nedostupna i nije se moglo u nju ući. Sada se taj odnos izmjenio, kapela je češće u službi hodočašćenja i izvan blagdana sveca. Mnogi turisti sada zalaze u tu kapelu sa raznim motivima. U prospektima grada Paga nije se baš često prezentirala. Na službenim stranicama Zadarske nadbiskupije u djelu gdje se predstavlja paški dekanat, nije spomenuta kapela posvećena svetom Anti. Kult štovanja ovoga sveca, obvezuje nas da na drugačiji način valoriziramo i iskoristimo ono što u gradu posjedujemo.

I danas će katolici diljem svijeta u crkvama i kapelama koje su posvećene ovom svecu slaviti njegov blagdan, ili kako mi u Pagu kažemo "Antonja". Sveti Ante je svetac za izgubljene stvari, zaštitnik bolesne djece, pomoćnik u braćnoj neplodnosti, zaštitnik siromaha i zatvorenika.


13.06.2015. u 01:17 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.06.2015.

TJEDAN UPOZNAVANJA GROBLJA EUROPE







Posljednji tjedan u svibnju mjesecu bio je posvećen manifestaciji "Tjedan upoznavanja groblja Europe", čija namjera je bila groblja promovirati kao dio europskog kulturnog nasljeđa.

Svjedok sam da riječka groblja, poglavito Kozalsko i Trsatko nisu samo mjesta smrti i žalosti, već svojevrsni zeleni parkovi bogati spomenicima i sjećanjima na ljude, pa su na jedan način to muzeji na otovorenom.

Javno se pitam što lokalna samouprava čini na planu čuvanja i planskog uređenja te ambijentalnog valoriziranja groblja na području grada Paga. Nisam siguran a više puta se i osobno uvjerih da briga za gradskim grobljem u Pagu je manjkava.

Sadašnje stanje gradskog groblja u Pagu ukazuje na potrebu cjelovitijeg kako ambijentalnog, tako i hortikulturalnog pristupa u cilju učinkovitijeg vrednovanja, te zaštiti arhitektonsko-spomeničke baštine, koje i nema previše, ali i ono malo što je postoji, treba očuvati.

Vjerujem da ovo malo sačuvanih starijih grobnica i nadgrobnih spomenika, neće zadesiti sudbina kao grobnica prof.dr.Šime Meštrovića, koja je u cijelosti devastirana i uništena.

Da nebi bilo da sam jedini koji šeće po grobljima, naišao sam na izjavu sada pokojnog don. Živka Kustića koji je za "Našu Vilu" izjavio: "Prošetah grobljem iznad grada tražeći grobove don. Blaša, don. Pipe, don. Jure, don. Jurice...".
Tko danas u Pagu može potvrditi gdje se nalazi grobnica paškog uglednika don. Blaža Karavanića kojeg tako često citiramo, kada je riječ o paškoj povijesti?

Jedno ljetno poslije podne htio sam uraditi nekoliko fotografija za potrebe ovoga bloga, čini mi se da na groblju nema ni gušterica a kamoli ljudi. U jednom trenu primjetih da me prati jedna žena, koja mi se pomalo približavala.
- Dobar dan, ca vi cinite ovdi? - bilo je pitanje gospođe koja je na glavi imali facolić da se zaštiti od silne vrućine.
- Ca cinim, ca ne vidite da slikivan.
- Ja san mislila da je ki furešti i da pitaj Boga zac slikiva, ali cujen da govorite po paški pa mi je sada lakše. A, ki ste vi?
- Ja san Branimir Maričević – Bebić.
- Ajme, sinu moj ti si od Marice sin, najstariji, ja te slabo poznivan.
- Kako to da ste po ovoj vrućini ovde na grobje, da van se ca dogodi ovde van nima ki pomoć?
- Sinu moj, ovde san zato ca ih ovde više poznivan nego doli u grad.
Jako malo smo pisali i nastojali valorizirati povijesni razvoj Paškog groblja, o njegovom stilskom vrednovanju, o ikonografiji i simbolici, te o osobama koje su svojim životom obilježile grad Pag.

Cilj ove manifestacije je prezentacija groblja i dijela baštine, ali ono što je najvažnije je podizanje svijesti o važnosti groblja.


Onako kako se mi u gradu Pagu odnosimo prema svojem groblju, sve više sam siguran da puno njih u gradu nisu svijesni da ih gore čeka mjesto, i kada uspiju savladati tu barijeru u svojoj glavi mogli bi i na drugim poljima biti učinkovitiji.


07.06.2015. u 15:19 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< lipanj, 2015  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (7)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (10)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (6)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (8)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (4)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (6)
Siječanj 2013 (9)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (6)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (11)
Ožujak 2012 (9)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "Pag-isto, a drugačije" prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN


101 PAŽANIN


1.KAŠIĆ BARTOL
2.GRUBONIĆ PETAR
3.MATASOVIĆ VID
4.MRŠIĆ IVAN
5.TUTNIĆ IVAN
6.MIŠOLIĆ BENEDIKT
7.PALČIĆ ANTUN
8.CAPPO ANTE
9.RAKAMRIĆ FRANE PETAR
10.TRASONICO PETAR
11.SLOVINJA IVAN

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se